Get Adobe Flash player

Oglasi

send photos

 Vrijeme danas:

Grb ŠRD-a Ogulin

grb

Ribolov kao rekreacija ili....

Iz dana u dan širom svijeta  broj ribolovaca se sve više povećava, a toga nije lišena ni naša zajednica u Hrvata.

Tako iz svega toga proizlazi i pitanje, zašto?

Zašto i što to pokreće ove ljude da se prenemažu po zimi, snijegu, blatu, vodenim bujicama, odnosno, po svim nedaćama što ih priroda stvori.

 

Priroda je čovjeku od pamtivjeka davala ono što mu je bilo potrebno i tako ga tjerala da se s njom sve više veže. Tada je prevladavao instikt lovca i misao kako i na koji način se prehraniti u toj surovoj divljini.

Što nas to danas  tjera, uz sve obilje koje nas okružuje, da se ponovo  vraćamo instiktu naših predaka.

Surova današnjica

Danas kada je čovjek vezan, kada nam je svaka minuta isplanirana, danas kada se radni prostor sve više sužava, kada nam je svaki pokret  isprogramiran..., čovjek je počeo težiti odnosno razmišljati o aktivnom odmoru i bijegu od zbilje i kolotečine koja nas je uvukla u svoj žrvanj..

Na sve nas nedaće suvremenog društva upozoravaju i mediji, naši lječnici i ističu potrebu  za što više aktivnosti u našem životu, odnosno boravku u prirodi.

Tako smo se opredjelili za razne načine rekreacije: trčanje, hodanje, planinare, plivanje...,

A neki, kao i sam, i za ribolov.

Tako je na primjer u Americi, u samo deset godina sredinom prošlog stoljeća, broj ribića je porastao za desetak miliona.

Prednosti ovog hobija

Prednost  ribolova  kao hobija je višestruka i možemo ga povezati sa  još nekim od njih.

Tako npr. da bi došli do nekih od pozicija za koje mi smatramo da su dobre, moramo pješačiti i nekoliko kilometara po nepristupčnim terenima pa nekada  moramo tako reći, primjeniti vještine  planinara, prelaziti vodene bujice i prepreke u samim rijekama, kiša, snijeg...


Neki vješti kistu sjest će i ovjekovječiti svoju avanturu, kao i sa fotoaparatom koji bi danas trebao biti sastavni dio opreme svakog avanturiste a posebno sportskog ribolovca.

Sam ribolov iziskuje i pripreme i tako čovjek svu svoju pažnju usmjeruje prema tom problemu a potiskuje sve one negativne koje su ga do tada sputavale, odnosno na neki način doživljava psihičko rasterećenje.

Ribolov je u prednosti zato što se isto tako njme mogu baviti sve dobne generacije, a to im omogućuju i razni vidovi ribolova.

Da bi postao dobar ribolovac odnosno imao uspjeha u istom, čovjek mora upoznati prirodu, odnosno ponešto o njoj i naučiti, kako samostalno tako i od drugih ribiča.

Svakom ribolovcu znanje iz biologije,geogrefije,meteorologije i iftiologije  dobro dođe.

Oruđe sa kojim je čovjek prvi put  pošao u ribolov,  danas je  doveden  gotovo do savršenstva. Nekada,  posjedovati bilo kakav ribički pribor, značilo je i izdvojiti znatna sredstva i na taj način osiromašiti kućni budžet a isto tako  putovati i van naših granica kako bi smo ga uspjeli nabaviti.

Danas su ona dostupna svakom ribolovcu, skoro u svakom gradu postoji nekakva trgovina i cijene su isto tako prilagođene svakom kupcu.


Učinimo nešto za svoj hobi

Uvođenjem novih tehnologija nama je ribićima dalo veću šansu za ulovom, a samim time je i pridonjelu padu populacije ribljeg fonda.

Da bi smo se ribolov  i dalje upražnjavali  i kako bi smo naše ribičke štapove i opremu  dali u nasljedstvo svojoj djeci i unucima, moramo promjeniti svoju svjest i osigurati im uvjete za to.

Kao prvi uvjet za to je očuvati riblju populaciju u toj mjeri da se ona bez problema razmnožava u prirodnom okruženju.

Ako to ne učinimo, a svjedoci smo da su iz naših voda zauvjek nestale mnoge vrste, neke su i pred izumiranjem, naše će vode uskoro zjapiti prazne.

Prvo i osnovno je promjeniti svjest pristupu ribolova, disciplinirati sami sebe i ukazati svakom ribolovcu na nepravilnosti koje smo kod njega uočili.

Disciplinirajmo sami sebe da se strogo pridržavamo propisanih odredbi koje govore kada i kakva se riba smije loviti, kakav i koliki je dopušten ulov te vodimo brigu o zaštitnim mjerama za svaku ribu poimenično.

Ribu ne gledati kroz meso, nego kao mogućnost rekreacije i dakako razvoju ribolovnog turizma kao značajne grane za razvoj naše sredine.

Spriječiti svako zagađenje i uništavanje rijeka i prirode oko njih, to je naše bogatstvo sa kojim se trebamo dičiti a ne sramiti, to je naša zadaća i ne smijemo od nje bježati.

Prozivati, kako lokalne tako i državne institucije i ukazivati na nepravilnosti i pogreške pravnih osoba koje štete odnosno uništavaju okoliš svojim radom odnosno nemarom.

Uključiti ribolovna društva u rad lokalnih zajednica, jer one su kao takva sposobna vršiti promidžbu i donijeti znatna materijalna sredstva.

 

Učimo i od drugih

Mnoge države su u prošlosti svoje rijeke uništili, kako industrijskim otpadom tako i onim iz svakodnevnog života. Danas ispravljaju tu nemarnost ulagajući abnormalna sredstva ne da bi vratili prvobitno stanje, jer ono je nepovratno, nego približno tomu i iskoristiti za svoj boljitak.

Znači ne trebamo se učiti na svojim greškama, imamo primjera i to trebamo iskoristiti.

Isto tako u našem  sudsjestvu imamo primjere dobrog gospodarenja sa njihovim resursima.

Danas ribolovci hrle na njihove vode, prepoznali su dobre gospodare i dobar i aktivan način odmora  za sve strukture društva.

A kada bolje razmislimo svi ti isti rekreativci prelaze našu zemlju ne zadržavajući se jer im mi nemamo što ponuditi.

Ovakva stvarnost nije dobra i moramo je što prije mjenjati.

Na naše vode i ako netko i dolazi taj je vođen od strane vodića iz zemalja koje nemaju prijavljenu obrt kod nas i ovdje zgrću novac a da mi nemamo ama baš nikakve korist od toga.

Znači baviti se ribolovom kao hobijem ne znači nužno i uživati u njemu.

Mi koji smo u njemu našli svoju zadovoljštinu ne smijemo dopuštati drugim da na njemu liječe svoje komplekse, uništimo svoje i kao takvi loši gospodari u ničije dvorište nismo dobro došli.

Imamo i nosimo gene naših predaka, ali nemoj mo ih zlorabiti!