Get Adobe Flash player

Oglasi

send photos

 Vrijeme danas:

Grb ŠRD-a Ogulin

grb

Rijeka Krušnica - još jedan bosanski biser

Dvije godine upornog nagovaranja od strane našeg prijatelja Mehe iz Bosanske Krupe da posjetimo novootvoreni revir na rijeci Krušnici napokon se mogao realizirati, a sve zahvaljujući dugo planiranom a ne realiziranom ribolovnom vikendu u Austriji.

 

Stisle su me godine, prijatelju

Tužan što nismo realizirali dugo planirani ribolovni vikend u Austriju, utjehu sam htio potražiti negdje na vodi sa štapom u ruci i s nekim od mojih dragih prijatelja. Kuma Predraga, naravno, nisam trebao dugo nagovarati tako da smo se već u ranim jutarnjim satima spuštali krivudavom cestom prema Bosanskoj Krupi uživajući u prekrasnom kanjonu rijeke Une. Kako sam prije nekih par godina tu bio s Vjekom na lovu mladice, a kum je ovdje prvi put, odlučili smo malo prošetati Krupom i obići neke od atraktivnijih pozicija na kojima obitavaju mladice. Iako je Una kristalno čista, kiša što je neumoljivo sipila nije nam dozvoljavala da u njenim virovima ugledamo neku od njezinih kraljica, ali zato lipljana i bijele ribe smo vidjeli u izobilju. Dok smo s mosta promatrali svu tu ljepotu, u daljini smo ugledali Mehu.  Troma koraka, izbrazdana lica i bez pjesme kojom nas je uvijek dočekivao, dalo je naslutiti da  nešto ipak nije u redu. Stisle su me godine prijatelju, a i nekakva boleština koju još nisu otkrili, bile su prve riječi koje je izustio, ali bit će sve u redu, najvažnije da ste vi meni  napokon tu. Jutarnja kava i uz nju kratko Mehino osvrtanje na prošle dane i na buran život kako ga je samo on znao izrežirati te besmislene ratne godine dalo je svoj danak.. Naravno brzo smo prešli na vedrije teme.

U dvije godine 40 novih mušičara

Ubrzo nam se pridružio i Sejo, tako da smo nakon opskrbe za cjelodnevni ribolov, mogli krenuti put Krušnice. Krivudavi makadamski put koji prolazi kroz rijetko naseljeno mjesto ubrzo nas dovodi do duboko uklesanog kanjona rijeke Krušnice. Sada sam po prvi puta zažalio što nas cijelo vrijeme prati kiša, ali i po ovakvom vremenu sve je izgledalo nekako nestvarno. Usprkos magli koja nam je skraćivala pogled, lako je bilo zamisliti kako izgleda sve ovo okupano sunčevim zrakama. Iako smo mislili da ćemo na vodi zbog ovakvog vremena biti sami ubrzo smo otkrili da smo se prevarili. Tu je Samoborčanin Tvrtko i Ivica Mezin iz Zagreba, koji su ovdje po prvi puta kao i mi, te mnogobrojni domaći ribolovci. Dogovor je pao da ćemo loviti od izvora, odnosno od početka revira pa nizvodno.

 

Dok smo polako hodali prema početku revira, Meho me je ukratko upoznao kako je došlo do inicijative za otvaranje ovog revira. Kako su se cijelom BiH otvarali ribolovni reviri došlo je do želje da se i kod nas pokrene nešto takvo. Ispočetka je bilo malih poteškoća i otpora, ali ubrzo su svi uočili da prazna rijeka i sav javašluk koji je vladao na njoj ne koristi nikome. Uskoro je donesena zabrana bilo kakvog ribolova u trajanju od četiri godine i ta zabrana urodila je plodom te je ubrzo uočena velika populacija lipljana i potočne pastrve koje je naknadno ubačeno još oko dvije tone. Na reviru je donesen strogi režim ribolova kojega su se svi morali pridržavati te 24-satno dežurstvo. Krivolova sada nema, a i kako će ga biti kada je u samo dvije godine od tri mušičara došlo do nestvarne brojke od četrdeset mušičara, koji i sami kažu da ne bi ni rođenom

 ocu oprostili da ga uhvate u krivolovu te da im je žao što prije nisu došli pameti, jer tek sada istinski uživaju u ribolovu. Ubrzo smo došli do samog izvora koji izvire ispod ogromne litice na kojem su nedavno provedena istraživanja, ronioci su došli do dubine od 122 m, zbog tehničkih poteškoća nisu se usudili nastaviti dalje.

 

Potočare aktivne tokom cijelog dana

Sam izvorski dio Krušnice u dužini od oko dvjesto metara čine brzaci i prosječna dubina je oko jednog metra, ostali dio rijeke je mirnog toka i prosječne dubine oko dva metra, no sama dubina ne predstavlja nikakav problem, jer zbog njene bistroće i u toj dubini je uočljiva svaka i najmanja aktivnost ribe. Dno je pjeskovito i prošarano podvodnim biljem, nešto kao naša Gacka, ali ipak u manjoj količini. Od riblje populacije tu se nalazi Potočna pastrva u velikom broju i svih generacija, a vidjeli smo stvarno velikih beštija, a  tu je i velika populacija lipljana. Kako kažu domaćini, Kalifornijskoj pastrvi ovdje nema mjesta, u što smo se i sami uvjerili, jer je Potočna pastrva aktivna tokom cijelog dana što do sada nisam primijetio ni na jednoj vodi na kojoj sam lovio.


Probirljivi lipljani

Moram priznati da sam jedva dočekao da uđem u vodu u kojoj je vladala poprilična gužva, a svi su se prvo htjeli okušati u lovu lipljana. Iako se ispred nas nalazilo poprilično veliko jato lipljana, odbijali su primiti bilo koju ponuđenu imitaciju, mora da je ovdje svaki dan ovakva posjećenost i da su naučeni na sve prevare koje smo mi mušičari spremni kreirati za našim bindestockom. Uskoro su neki slabijih živaca odustali i okrenuli se točkastim ljepoticama koje su se počele dizati na površinu. Predrag i ja smo ipak bili uporni i upornost nam se isplatila. Kada sam pronašao kreaciju koja ovdje do sada očito nije bila na jelovniku i ribolov je postao jednostavniji što je ubrzo uslijedilo i kod mog imenjaka Ivice Mezina koji je svako malo imao ribu na štapu. Uskoro se i lipljan počeo javljati na površini, oni manji primjerci, ali lijepo je vidjeti da i njih ima. Iako umorni nismo se dali s vode. Malo smo lovili pastrve na suhu muhu pa se onda opet vraćali na lipljana, a sve u krugu od kojih tristotinjak metara iako revira ima oko dva kilometra, a cilj je domaćina cijeli tok staviti pod ovaj režim. Prekrasna potočara na Predragovom štapu i neizostavno slikanje. Tvrtko je na suprotnoj obali uočio veliku potočaru i na nju izgubio poprilično vremena ali bez uspjeha i vraća se na poziciju s lipljanima. Meho je otišao do kraja revira loveći na suhu muhu i kaže da je imao lijep ribolov te da je očekivao da ćemo i mi krenuti za njim. Kako bi upoznali i donji dio revira, imamo još malo vremena pa smo se morali požuriti da bi i dolje lovili. Sejo nas napušta, jer ima goste iz Češke, a mi ostajemo još pola sata na ovom dijelu u borbi sa lipljanima i onda se pozdravljamo s ljubaznim domaćinima te polako krećemo prema donjem dijelu. Usput smo ulovili još nekoliko lijepih lipljana i nekoliko potočara a onda smo uočili da Meho nema jaknu za kišu i da je mokar do kože i da se jednostavno smrznuo, a sve zbog našeg uživanja. Odlučujemo da je dosta za danas. Jedan prekrasan dan je za nama i još jedan novi biser na ribolovnom meniju. Ispijajući poslijepodnevnu kavu u obližnjem kafiću opraštamo se od Mehe, zahvaljujemo mu na gostoprimstvu i nadamo se skorašnjem susretu na prelijepoj Krušnici.